“Perpetuum mobile po definiciji je motor ili mašina koja jednom pokrenuta neprekidno radi i proizvodi energiju bez daljeg ulaganja energije iz spoljne sredine.”
Mantra je zvuk ili kombinacija zvukova (kratka molitva ili bajalica) koja se ucestalo ponavlja. Mantra u vidu slobodnog kretanja ljudi, roba, usluga i novca dominira vokabularom predstavnika neoliberalne ekonomije. Kombinacijom politickog, finansijskog i kulturoloskog uticaja, ta mantra nam se predstavlja kao dobitna kombinacija, gotovo kao popularna sedmica na Lotu; rijesice nam sve probleme (Suzanu Mancic sigurno svrbi desni dlan, prim. aut.).
Kakvo znacenje ima pomenuta neoliberalna mantra kada se malo zagrebe ispod povrsine sladunjavih parola o napretku i dostizanja “drzave blagostanja”? Ogranicavajuci se na Evropsku Uniju, dozvolicemo sebi slobodu da konstatujemo sljedece:
1. velike EU drzave su decenijama investirale ogromna sredstva u industrijalizaciju, tehnologiju i poljoprivredu kako bi pospjesile svoju konkurentost i kvalitet proizvoda ;
2. Paralelno sa time, politicke elite su dale zadatak birokratama da napisu pravila sta sve moze da se nadje na EU trzistu (zastitile su svoje investicije patentiranjem pravila; jedno od cuvenih pravila je bilo i dopustena zakrivljenost krastavaca od 10 milimetara na 10 centimetra ukupne duzine; srecom, nastupila je kriza pa su ovo pravilo ukinuli);
3. birokratizovale su sisteme povlacenja sredstava iz EU fondova, paralelno prodajuci know how za povlacenjem tih istih sredstava zemljama u tranziciji, cime se novac iz ovih zemalja dodatno izvlaci;
4. Najmocnije zemlje iskoristile su finansijsku krizu i visak likvidnosti na trzistima da povlace kredite po najnizim kamatnim stopama, dok se slabije zemlje zaduzuju po jako visokima kamatnim stopama;
5. Banke iz najmocnijih zemalja EU su pozajmljivale novac slabije razvijenim zemljama i na tim transakcijama su pravile velike profite;
6. Te iste banke daju kredite po povoljnim uslovima kompanijama iz istih drzava koje ulazu u proizvodnju, tehnologiju i poljoprivredu (redistribucija profita iz slabije razvijenih zemalja u jacanje vec jakih drzava i tamosnjih multinacionalnih kompanija).
Krug se tu zatvara i tako funkcionise iz godine u godinu, iz generacije u generaciju. Sve jasno i transparentno; cim su birokrate upakovale i odobrile, onda je i pravicno. Empatija u ovom biznisu nije dozvoljena.
Da se ne zadrzavamo u okvirima teorije, zacinicemo danasnji tekst brojkama: U vrijeme kada je finansijska kriza eskalirala, Njemačka, Finska, Austrija, Holandija i Francuska su snizile troskove zaduzivanja u iznosima od nekoliko desetina milijardi eura zahvaljujući oštrom padu kamata na finansijskim tržištima u odnosu na period prije krize! Prema studiji koji je uradila kompanija Allianz (jedna od vodecih osiguravajucih kuca na svijetu) u septembru 2012. godine, Njemacka je u periodu od 2010. do 2012. godine ustedjela 10,2 miljade EUR jer je kamatna stopa na njene drzavne obveznice pala sa 3,39%, koliko je iznosilo prije krize, na 1,18% koliko iznosi sada. Predvidja se da ce ukupna korist koju ce Njemacka imati od snizavanja kamatnih stopa iznositi nevjerovatnih 67 milijardi eura, sto predstavlja 3% od ukupnog Njemackog javnog duga.
Ako bi se Njemacka vratila na staru valutu (njemacku marku), njemacki godisnji BDP (bruto drustveni proizvod) bi pao za 0,5%. Pa dobro, nije to puno; crnogorski BDP je prosle godine pao 2,5%. E sad, ako navedeni procenat pada BDP-a primijenimo na visinu samog BDP-a, on bi u narednih 13 godina bio manji za 1,3 triliona (hiljada milijardi) EUR, sto predstavlja polovinu BDP-a u 2012. godini. Inace, ekonomija Njemacke cini oko 28% ukupne ekonomije EU; cisto da se zna ko se pita.
A vi se jos pitate zasto je euro kao valuta opstala?
Ne, nismo euroskeptici. Stvarno.
No comments:
Post a Comment